Ovaj tekst ima za cilj da prenese shvatanje islamskih učenjaka samo jednog dijela poznatog vjerodostojnog hadisi kudsija gdje Allah kaže da je post Njegov i da On za njega posebno nagrađuje
Buhari i Muslim su zabilježili od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:
“Uzvišeni Allah rekao je:
`Svako čovjekovo djelo pripada njemu, osim posta; on pripada Meni i Ja za njega (posebno) nagrađujem. Post je štit (od vatre ili grijeha), pa kada neko od vas posti, neka ne govori ružne riječi, i neka ne viče, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: – Ja postim -Tako mi Onoga, u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača je bolji kod Allaha od mirisa miska.`
Postač ima dvije radosti: kada iftari, raduje se svome iftaru, a kada susretne svoga Gospodara, obradovat će se svome postu.“
A u drugom rivajetu kod Buharije stoji:
“… on ostavlja hranu, piće i strasti radi Mene; post je Moj i Ja za njega nagrađujem, za jedno dobro nagrađujem desetorostruko!”
U Muslimovom rivajetu stoji:
“Svaki se čovjekov posao višestruko nagrađuje; dobro djelo nagrađuie se desetorostruko, do sedam stotina puta više, a Allah Uzvišeni rekao je: ‘Osim posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem, on ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene.
Postač ima dvije radosti: radost kod iftara i radost kod susreta sa Svojim Gospodarom. Zadah njegovih usta bolji je kod Allaha od mirisa miska.”
(Buhari i Muslim)
Kod imama Buharije (7538) stoji i ova verzija: “Svako djelo ima keffaret (otkup za grijehe). A post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem. Zadah njegovih usta bolji je kod Allaha od mirisa miska.”
Pojašnjavajući ovaj prethodno spomenuti hadis imam Ibn Redžeb el-Hanbeli se posebno osvrće na raznolikost predaja ovog hadisa i kaže:
– “Prema jednom rivajetu ‘Svako čovjekovo djelo pripada njemu. Dobro djelo se nagrađuje od deset do sedam stotina puta više` izuzimanje posta je iz onih djela koja se mnogostruko nagrađuju. Tako će sva djela biti podvostručena od deset do sedam stotina puta više, osim posta; njegovo podvostručenje se ne može ograničiti ovim brojkama već će ga Allah podvostručiti tako mnogo da je brojkama neograničeno. Jer post je od sabura a Allah je rekao: `Samo oni koji su strpljivi biće bez računa nagrađeni.` (Al-Zumer 10)
Zato se i navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme da je mjesec ramazana nazvao mjesecom sabura…”
– Prema drugom rivajetu: ‘Svako čovjekovo djelo pripada njemu, osim posta; on pripada Meni…`
Izuzimanje posta iz ostalih djela vraća se na to da sva djela pripadaju robovima dok je Allah između svih ostalih djela Njegovih robova, post odlikovao Sebi i pripisao ga Sebi.”
– A prema trećem rivajetu – kod imama Ahmeda i Buharije (7538): “Svako djelo sina Ademovog mu je keffaret (otkup za grijehe) osim posta, on je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem. Zadah njegovih usta bolji je kod Allaha od mirisa miska.”
Izuzimanje se odnosi na otkup za grijehe i to djelima. Nešto najljepše što je rečeno u ovom značenju su riječi Sufjana ibn Ujejne, rahimehullah:
“Ovo je jedan od najuzvišenijih i najplemenitijih hadisa. Kada bude Sudnji dan Allah će Svoga roba podvrgnuti ispitu i on će se za njegove grijehe (zulume) otkupiti iz svih njegovih djela tako da mu neće ostati ništa do post. Uzvišeni Allah će mu preuzeti ostatak grijeha i zbog posta ga uvesti u Džennet.”
Ovu predaju bilježi imam el-Bejheki u “Šuabul-iman”, a i drugi.
Prema ovome, značenje je da je post samo Allahov (i radi Njega) i nema načina nikome pri uzimanju nagrade od posta. Već, njegova je nagrada pothranjena za njegova vlasnika kod Allaha Uzvišenog.
Tu se može reći:
Sva djela, njima Allah briše grijehe onih čiji su tako da od njih ne ostane nikakva nagrada. Prenešeno je da će se na Sudnjem danu vagati između loših i dobrih djela i da će se poravnavati jedna iz drugih. Pa ako od dobrih djela prevagne samo jedno njihov vlasnik će uči u Džennet. To je mišljenje zastupao Seid ibn Džubejr i drugi. O tome postoji i hadis kog bilježi Hakim od Ibn Abbasa.
Postoji pretpostavka da se o postu kaže: njegova nagrada nikada ne može pasti, bilo obračunom bilo nečim drugim već će njegova nagrada biti sačuvana za onog čiji je sve dok ne uđe u Džennet i tamo primi svoju nagradu.”
(“Letaiful-mearif” str. 217-220 od Ibn Redžeba)
I imam Ibn Hadžer u svom “Fethu” (4/129-132) ima poseban osvrt na ovaj dio hadisa `… osim posta; on pripada Meni i Ja za njega (posebno) nagrađujem” (Buhari 1894). On tu navodi deset mišljenja o tome šta se misli ovim dijelom hadisa jer, u biti, sva djela trebaju biti radi Uzvišenog Allaha i On za njih nagrađuje:
Prvo: U postu se ne može desiti pretvaranje (rijaluk) i to je ibadet koji se ne pokuzuje djelom već je to ono što je u srcu. U tom smislu postoji i jedna mursel predaja od Zuhrija koja kaže: “U postu nema pretvaranja.” Djela moraju biti pokretima, osim posta koji je stvar nijeta a to je ono što je skriveno od ljudi.
Drugo: Riječi `I Ja za njega nagrađujem` znače: `Samo Ja znam veličinu njegove nagrade i umnogostručenje njegovih dobrih djela. A što se tiče drugih ibadeta pa njih vide i ostala stvorenja.` Imam Kurtubi kaže: `tj. za djela veličina njihovih nagrada je otkrivena ljudima i to da se ona umnogostručuju od deset do sedam stotina puta i više, zavisno od toga koliko to Allah hoće. Osim posta, za njega Allah nagrađuje bez ograničenja. Dokaz tome je jedna druga predaja ovog hadisa kod imam Malika u “El-Muvetta`: “Svako čovjekovo djelo se umnogostrućuje: dobro djelo desetostruko do sedam stotina puta više i više od toga koliko Allah hoće. Osim posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem.” Tj. nagradiću za njega velikom nagradom bez ograničavanja njene količine. I to je poput Allahovi riječi: “Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.” (Az-Zumer 10). A strpljivi su – prema većini mišljenja – oni koji poste.
Tome u prilog ide i jedna druga predaja kod imama Taberija i drugih od Ibn Omer, radijallahu anhuma:
“Djela je sedam.” Pa je od njih spomenuo: “Djelo čiju nagradu onog koji ga radi ne zna niko do Allah.” a potom je rekao: “A što se tiče djela čiju nagradu ne zna niko osim Allaha, pa to je post.”
Treće: Riječi “Post je Moj.” znače: “On (post) Mi je najdraži od ibadeta i kod Mene ispred ostalih.
Četvrto: Ovdje je veza “Post je Moj” veza počasti i veličanja poput riječi `Bejtullah` tj. Allahova kuća.
Peto: Neovisnost od hrane i drugog kao što su strasti je od svojstava Rabba – uzvišen neka je On -. Pa kada Mu se postač primakne nečim što je istovjetno Njegovim svojstvima On onda to pripiše Sebi. Imam Kurtubi kaže: `To znači da su djela robova sukladna njihovim položajima, osim posta koji je sukladan jednom od svojstava Hakka (Allaha). Kao da kaže: `Postač Mi se približava djelom koje je vezano za jedno od Mojih svojstava.`
Šesto: To isto značenje ima i naspram meleka jer je to i od njihovih svojstava.
Sedmo: To zato što je on (post) samo radi Allaha i rob tu nema udjela.
Osmo: Razlog da se on (post) veže za Allaha je to što se postom ne obožava niko drugi pored Allaha, što nije slučaj sa namazom, sadakom, tavafom i slično.
Deveto: Od svih ibadeta će se namirivati nadoknada za učinjene nepravde, osim posta. To bilježi imam Bejheki od Ibn Ujejne, rahimehullah:
“Kada bude Sudnji dan Allah će Svoga roba podvrgnuti ispitu i on će se za njegove grijehe (zulume) otkupiti iz svih njegovih djela tako da mu neće ostati ništa do post. Uzvišeni Allah će mu preuzeti ostatak grijeha i zbog posta ga uvesti u Džennet.”
Deseto: Post je nešto što nema vanjsku manifestaciju pa da ga meleki čuvari (el-hafezatu) zapišu kao što pišu sva ostala djela. U tom smislu postoji hadis kod Ibnul-Arebija u “El-Muselselat”: Uzvišeni Allah je rekao: “Ihlas je jedna od Mojih tajni koju su pothranio u srcu onog koga volim. Njega ne može dokučiti melek pa da ga zapiše a ni šejtan pa da ga upropasti.” U ovom značenju dovoljno je navesti i sahih hadis o onome ko naumi neko dobro djelo pa makar ga i ne uradio.
Ulema je saglasna da se ovdje misli na post koji je, i riječju i djelom, sačuvan od grijeha.
Ibnul-Arebi prenosi od nekog askete da je rekao da se ovo posebno odnosi na post onih posebno odlikovanih. On kaže: Posta ima četiri vrste: post običnog svijeta a to je post od jela, pića i spolnog snošaja. Post posebnih među običnim svijetom a to je post koji uz navedeno obuhvata i suzdržanost od onog što je zabranjeno od riječi i djela. Post posebno odlikovanih, a to je post od svega osim od zikrullaha i robovanja Njemu. I post posebnih među posebno odlikovanim, a to je post od svega osim od Allaha, i oni post svoj ne prekidaju (iftar) sve do Sudnjeg dana.”
Nakon toga imam Ibn Hadžer završava svoj govor o ovome te kaže:
“A najbliže pravičnosti od ovih mišljenja koje sam naveo je prvo i drugo mišljenje a njima je blisko i osmo i deveto mišljenje.
Bejdavi kaže da postoje dva razloga zašto je post ovim odlikovan:
Prvi: Svi ibadeti su takvi da robovi mogu to vidjeti i dokučiti a post je jedna tajna između roba i između Allaha, radi ga iskreno i ophodi se u tome tražeći Njegovo zadovoljstvo. Na to ukazuju Njegove riječi `on (post) je samo Moj`.
Drugi: Sva dobra djela podrazumijevaju žrtvu imetkom i upotrebu tijela a post sadrži lomljenje nefsa (poriva) i tijelo izlaže krnjavosti. U njemu je sabur gutanja gladi, žeđi i ostavljanje strasti. Na to ukazuju Njegove riječi: “… on ostavlja svoju strast radi Mene.”
Vel-hamdulillahi Rabbil-alemin!
