Priča o Mojsiju ima brojne lekcije upućene čovječanstvu. Jedan dio te priče vijekovima je intrigirao ljude, a to je razdvajanje Crvenog mora i utapanje Egipćana. Sve tri najveće monoteističke religije, judaizam, hrišćanstvo i Islam pričaju praktično istu priču, međutim najviše izrazito preciznih detalja i informacija iznosi Kur’an. Iako u svim verzijama priče stoji da je došlo do razdvajanja Crvenog mora, u Kur’anu stoji da se Faraon utopio, a da je njegovo tijelo sačuvano za sva vremena kao pouka: „Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe” – ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama.ˮ (Kur’an 10:92)
Upravo je ovaj ajet ubijedio francuskog ljekara i člana francuskog egiptološkog društva Morisa Bukaja (1920-1998), da je Kur’an bez ikakve sumnje riječ Božija i otvorilo mu put ka prelasku na Islam. On je krajem 80-ih godina prošlog vijeka sproveo brojne eksperimente na Faraonovom mumificiranom tijelu, i ustanovio da su tragovi soli na njegovom tijelu dovoljan dokaz da se udavio, a da ja njegovo tijelo ubrzo potom izvučeno iz vode.
Međutim, ostaje pitanje, zašto je njegovo tijelo, za razliku od drugih mumificiranih tijela starih Egipćana, ostalo netaknuto iako je izvučeno iz mora. To pitanje ga je dugo mučilo. Ali, član tima koji je on vodio, šapnuo mu je na uho: „Nema razloga da žurite sa zaključcima, i muslimani tvrde da se ovaj faraon jeste udavioˮ. Isprva je Bukaj odlučno odbijao ovu tvrdnju i nije vjerovao u nju, kazavši da bi se do takvog otkrića moglo doći samo uz pomoć sofisticiranih, modernih i preciznih kompjutera. Drugi član njegovog tima još više ga je iznenadio izjavom da i muslimani vjeruju da se faraon udavio, a da je njegovo tijelo ostalo netaknuto. Sve više se čudio i pitao je: „Odakle u Kur’anu takve tvrdnje kada je ova mumija otkrivena tek 1898., dok Kur’an datira iz doba prije 14 vijekova? Osim toga do 1898. niko od ljudi, uključujući i muslimane nije znao da su stari Egipćani mumificirali svoje faraone.ˮ Moris Bukaj proveo je čitavu noć pomno posmatrajući faraonovo tijelo i razmišljajući o onome što mu je kolega iz tima kazao da u Kur’anu izričito stoji da je ovo tijelo otkriveno nakon utapanja dok u hrišćanskim Jevanđeljima (po Mateju i Luki) stoji samo da je Faraon progonio Mojsija ne spominjući kako je skončao niti šta je bilo sa njegovim tijelom.
„Da li je moguće da je Muhammed znao za ovo prije više od 1000 godina, a da sam ja tek sada saznaoˮ- Pomislio je. Moris je probdio tu noć i potom je zatražio jedan primjerak Tore. Međutim, samo se još više našao u čudu. Jer čak ni u Tori ne piše da je faraonovo tijelo izvučeno iz vode i da je ostalo netaknuto usljed procesa balsamovanja i restauracije kojem je podvrgnuto. Kasnije, dok je učestvovao na jednoj ljekarskoj konferenciji u Saudijskoj Arabiji, iznio je svoje otkriće. U tom trenutku jedan od učesnika te konferencije otvorio je Kur’an i pročitao ajet 10:92. Oduševljen, Bukaj je ustao i naglas izjavio da prihvata Islam.
U svojoj knjizi “Biblija, Kur’an i moderna nauka”, str. 239-241, Moris Bukaj piše: „U junu 1975. visoki zvaničnici Egipta su mi ljubazno dozvolili da ispitam dio faraonovog tijela koje je do tada bilo pokriveno. Takođe su mi dozvolili da fotografišem… Ono što se već moglo zaključiti ovim pregledom jesu duboke usjekline na kostima od kojih su neke mogle biti smrtonosne iako još uvek nije moguće sa sigurnošću zaključiti da li su neke od njih nanešene prije ili nakon faraonove smrti. Najvjerovatnije se utopio, kako stoji u predanjima u Svetim knjigama ili je umro usled nasilnih udaraca neposredno pred utapanje ili zbog obe stvari odjednom. Veza između ovih usejklina i propadanja tijela čiji su izvori gore spomenuti čini pravilno očuvanje faraonove mumije donekle problematičnim ukoliko se odmah ne počne sa restauracijom. Ovim bi se osiguralo da samo konkretni dokazi, kojima još uvek raspolažemo, o smrti faraona spomenutog u Knjizi Izlaska i o spašavanju njegovog tijela voljom Božjom, vremenom ne nestanu. Preporučljivo je da se čovek uvijek pozabavi očuvanjem relikvija iz svoje istorije, ali ovdje imamo nešto što je još vrijednije, ovo je materijalni dokaz, mumificirano tijelo čoveka koji je poznavao Mojsija, koji je odbio njegove pozive da veruje u Boga, proganjao ga dok je bježao i usput izgubio život. Njegovi ostaci su voljom Božjom sačuvani kako bi bili upozorenje (znak) ljudima, kao što piše u Časnom Kur’anu. Oni koji među modernim saznanjima traže dokaz autentičnosti svetih knjiga, pronaći će dokaz veličanstvenih ajeta u Kur’anu koji govore o faraovom tijelu, posjetivši sobu sa kraljevskim mumijama u Muzeju Egipta u Kairu!ˮ Pročitajte knjigu Biblija, Kur’an i moderna nauka, Moris Bukaj, Indijanapolis, Izdanje Severnoameričkog fonda, 1979.
