Ime: Hamza ibn Abdulmuttalib ibn Hašim ibn Abdumenaf ibn Kusajj ibn Kilab, r.a.
Otac: Abdulmuttalib ibn Hašim.
Majka: Hala bint Uhejb (Vuhejb) bin Abdumenaf ibn Zuhre ibn Kilab ibn Murre, iz kurejšijskog klana Zuhra. Bratična Vehba ibn Abdumenafa, oca Poslanikove majke h. Amine.
* Kada je Abdulmuttalib otišao sa svojim sinom Abdullahom u Vehbovu kuću da traži ruku njegove Amine za svog Abdullaha, primjetio je Halu, te je zatražio njenu ruku za sebe. Vehb je pristao, tako da su se i Abdulmuttalib i njegov Abdullah vjenčali istog dana, priredivši dvostruku svadbu. To se dogodilo možda 566. godine.
Kunja: Ebu Umara, Ebu Ja’la.
Nadimci: Esedullah (Allahov lav), Esedu Resulillah (Lav Allahovog poslanika), Esedu-l-Dženne (Lav dženneta), Ed-Dirgam (Lav), El-Betal (Junak, Heroj), Hajru-š-Šuheda’ (Najbolji šehid), Sejjidu-š-Šuheda’ (Predvodnik šehida), Šehidu-l-Islam (Šehid islama), Eš-Šehid, El-Katil (Ubijeni), Es-Sejjid, El-Imam, Eš-Šerif (Časni) itd.
Djed po ocu: Hašim ibn Abdumenaf ibn Kusajj.
Nena po ocu: Selma bint Amr ibn Zejd ibn Lebid ibn Hidaš ibn Amir ibn Ganem en-Nedždžarijja (tj. iz porodice Nedždžar), iz medinskog plemena Hazredž.
Djed po materi: Uhejb (Vuhejb) ibn Abdumenaf ibn Zuhre ibn Kilab.
Nena po materi: Abla (El-Abla) bint Muttalib ibn Abdumenaf ibn Kusajj ibn Kilab.
Amidže: Esed, Nadle, Sajfijj, Ebu Sajfijj.
Tetke po ocu: Eš-Šifa’, Halida, Daifa, Rukajja, Hajja.
Dajdže: Nevfel, Ebu Vekkas Malik, otac poznatog ashaba Sa’da ibn Ebu Vekkasa, r.a..
Braća: Haris, Zubejr, Ebu Talib, Abdullah, Ebu Leheb, Mukavvem, Gajdak, Abbas, Dirar.
Sestre: Atika, Umejma, Ummu Hakim, Berra, Safijja, Erva.
* Njegova braća i sestre po ocu i materi su: Mukavvem, Gajdak i Safijja.
Žene: Imao je 3 žene:
1) Selma bint Umejs ibn Meadd ibn Haris ibn Tejm ibn Ka”b ibn Malik el-Has’amijja, Has’amijka, iz plemena Has’am, r.a., ashabijka. Njena mati je Hind bint Avf ibn Zuhejr ibn Haris ibn Humata ibn Džureš ibn Eslem el-Himjeri, iz plemena Himjer, najčuvenija punica na svijetu, čije su kćerke bile udate za najpoznatije ashabe. Selma je prvo bila udata za h. Hamzu. Kad je h. Hamza poginuo, udala se za ashaba Šeddada ibn Usamu ibn el-Hadija el-Lejsija, r.a., iz plemena Lejs. Njena prava sestra je Esma bint Umejs, r.a., žena h. Džafera ibn Ebu Taliba, pa h. Ebu Bekra, pa na kraju žena h. Alije. Njene sestre po majci su: h. Mejmuna bint Haris i h. Zejneb bint Huzejme, Poslanikove žene; Ummu-l-Fadl Lubaba Starija bint Haris, r.a., žena h. Abbasa, Poslanikovog amidže. Njena sestra po ocu i pastorka njene majke: Lubaba Mlađa bint Haris, r.a., majka h. Halida ibn Velida.
2) Ummu Amir bint El-Milla ibn Malik ibn Ubade ibn Hadžer ibn Faid ibn Haris el-Evsijja el-Ensarijja, ensarijka iz medinskog plemena Evs.
3) Havla bint Kajs ibn Kahd ibn Kajs ibn Sa’lebe ibn Ganem ibn Malik en-Nedždžarijja el-Hazredžijja el-Ensarijja, ensarijka iz medinskog plemena Hazredž, iz porodice Nedždžar.
Djeca: Imao je 6 djece – 3 sina i 3 kćerke: 1) Umama (kćerka) – mati Selma; 2) Amir – mati Ummu Amir; 3) Ja’la, 4) Umara (sin), 5-6) dvije kćerke koje su preminule u djetinjstvu – mati Havla.
* Pošto se njegova žena Selma bint Umejs udala nakon njegove pogibije za Šeddada ibn Usamu el-Lejsija, r.a., njegova kćerka Umama ima dvoje polubraće, tj. dvoje braće po materi: Abdullah ibn Šeddad i Abdurrahman ibn Šeddad.
* Danas nema muških potomaka h. Hamze.
Majke po mlijeku (dojilje): Suvejba, Ebu Lehebova oslobođena robinja, i Halima Sadijka (Es-Sa’dijja), iz plemena (Benu) Sa’d ibn Bekr.
Braća i sestre po mlijeku:
1) Od Suvejbe, oslobođene robinje Ebu Leheba: bratić Muhammeda, a.s., Ebu Seleme ibn Abdulesed, te Suvejbin sin Mesruh ibn Suvejba.
2) Od Halime Sadijke: bratić Muhammeda, a.s., bratić Ebu Sufjan ibn Haris ibn Abdulmuttalib, te 3 Halimine djece: Abdullah ibn Haris, Hizama (Džidama, Huzafa) Eš-Šejma bint Haris, Enisa bint Haris.
* Tako je h. Hamza bio dvostruki Poslanikov brat po mlijeku, jer su obojica dojili dvije iste dojilje.
Rođenje: Rođen je u Mekki 2 godine prije Godine slona, što odgovara 569. godini.
Biografija do primanja islama: Odrastao je u porodičnoj kući svoga oca h. Abdulmuttaliba u Mekki. Učestvovao je u velikom ratu Fidžaru (Harbu-l-Fidžar), tačnije u njegovoj četvrtoj fazi. Bio je sa ostalim Hašimijama, kada su predstavnici 5 kurejšijskih klanova potpisali savezništvo Hilfu-l-fudul (Liga odličnika). Bavio se lovom.
Hamza, r.a., se od malih nogu družio sa dvije godine mlađim Muhammedom, a.s. Čak su živjeli zajedno dvije godine u istoj kući, dok je o Muhammedu, a.s., vodio brigu njegov djed Abdulmuttalib.
Kada je Muhammed, a.s., počeo pozivati u islam, h. Hamza se nije odmah odazvao, ali je pružio Muhammedu, a.s., svoju podršku kao rođak i prijatelj.
Primanje islama: Poslanik, a.s., je jednom sjedio na Safi, kada je naišao Ebu Džehl. Čim je vidio Poslanika, a.s., Ebu Džehl ga je počeo uznemiravati, vrijeđati i omalovažavati islam. Sve je to čula oslobođena robinja Abdullaha ibn Džud’ana iz svoje obližnje kuće. Potom je Ebu Džehl produžio dalje na sastanak kurejšijskih glavešina. Kasnije je tuda prolazio h. Hamza, vraćajući se iz lova. Oslobođena robinja ga je zaustavila i kazala mu: O Ebu Umara, da si vidio šta je tvoj bratić Muhammed doživio od Ebu-l-Hakema ibn Hišama (tj. Ebu Džehla). Naime, on ga je vrijeđao i uznemiravao. Onda je otišao, a da Muhammed nije ni progovorio. To je naljutilo h. Hamzu, te se istog trena zaputio ka mjestu sastanka kurejšijskih glavešina, pritom ne zastavši da se ispriča ni sa kim, kako je inače imao običaj. Kada je stigao na mjesto sastanka, prišao je Ebu Džehlu, dok je ovaj sjedio i pričao sa prijateljima. Zatim ga je tako jako udario svojim lukom u glavu, da mu je napravio ranu na glavi koja je počela krvariti. Onda mu je poručio: Zar ga vrijeđaš, a i ja sam isto njegove vjere i pričam isto što i on priča?! Uzvrati meni, ako smiješ!
Potom se h. Hamza uputio ka kući Erkama ibn Ebu Erkama, kako bi se susreo sa Muhammedom, a.s., i njegovim ashabima i obznanio svoj islam. Njegovo prihvatanje islama je obradovalo sve muslimane, posebno njegovog prijatelja i rođaka Muhammeda, a.s. Tako je h. Hamza primio islam početkom 616. godine, između dvije hidžre u Abesiniju, tri dana prije h. Omera. Kurejšije su bile svjesne da će h. Hamza, sada kao musliman, još revnosnije pomagati svoga bratića Muhammeda, a.s., te su stoga prestali sa uznemiravanjem Poslanika, a.s., promijenili taktiku i započeli sveopći bojkot muslimana.
Hidžra u Medinu: Hamza, r.a., je zajedno sa ostalim muslimanima preživio mušrički bojkot muslimana (616-619), te je, na kraju, sa drugim ashabima 622. godine učinio Hidžru u Medinu. U Medini je odsjeo kod Kulsuma ibn Hedma (El-Hedm), r.a.
Hrabrost u džihadu: Hamza, r.a., je još od rata Fidžar važio za hrabrog junaka. Stoga ne treba da čudi da je učestvovao u svim važnijim muslimanskim pohodima u prve tri hidžretske godine. Tako je bio zapovjednik prve muslimanske vojne ekspedicije na Sejfu-l-Bahr, poznate i kao Eskpedicija Hamze ibn Abdulmuttaliba u ramazanu 1. god. po Hidžri (mart 623. godine). U njoj je Poslanik, a.s., poslao 30 muhadžira konjanika. Cilj ekspedicije je bilo presresti kurejšijsku karavanu koja se vraćala iz Šama u Mekku, pod zapovjedništvom Ebu Džehla i zaštitom 300 konjanika. No, do bitke nije došlo, tako da se h. Hamza vratio u Medinu. Bio je to prvi put da se muslimanska zastava vihorila. Hamza, r.a., je nosio zastavu u pohodu na Benu Kajnuka’ 624. godine.
Bitka na Bedru: Hamza, r.a., je uvijek prvi izlazio na dvoboje. Tako je bio jedan od 3 muhadžirska prvaka koji su izašli na mejdan 3 mušričkih prvaka pred samu bitku na Bedru 2. god. po Hidžri (624. godine). Hamzin protivnik je bio Šejbe ibn Rebi’. Hamza, r.a., je lahko savladao i ubio svoga protivnika, što je dodatno ohrabrilo muslimanske borce za predstojeću borbu. U samoj bici h. Hamza je ubio još dosta kurejšijskih prvaka.
Bitka na Uhudu i preseljenje na ahiret: Glavni razlog zametanja bitke na Uhudu je želja mekkanskih mušrika da se osvete muslimanima za pretrpljeni poraz i pogibiju 70 mušrika u bici na Bedru. Među najvažnijim podstrekačima na osvetu bili su: Hind bint Utbe, žena mušričkog vođe Ebu Sufjana ibn Harba, te Džubejr ibn Mut’im, sin mušričkog vođe Mut’ima ibn Adijja. Hind je na Bedru izgubila oca (Utbe ibn Rebi’), amidžu (Šejbe ibn Rebi’), brata (Velid ibn Utbe) i sina (Hanzala ibn Ebu Sufjan), dok je Džubejr izgubio amidžu (Tuaj’ma ibn Adijj). Pošto je h. Hamza ubio Hindinog amidžu i Džubejrovog amidžu, te učestvovao u ubijanju Hindinog oca, a uz to je bio glavni muslimanski heroj, njihova mržnja je najviše bila usmjerena protiv h. Hamze. Stoga su unajmili Džubejrovog abbesinijskog roba Vahšija, vrlo vještog u bacanju koplja, da ubije h. Hamzu, obećavši mu slobodu i pozamašnu nagradu.
Tako je Vahši tokom bitke na Uhudu 7. ševvala 3. god. po Hidžri (23. mart 625. godine) napravio zasjedu h. Hamzi i ubio ga svojim kopljem.
Sudbina h. Hamzinog tijela: Nakon bitke na Uhudu u kojoj su muslimani poraženi, Hind je prišla mrtvom tijelu h. Hamze, rasporila stomak, izvadila crijeva, džigeru (jetru) i druge organe utrobe, te mu odsjekla nos i uši. Određeni izvori navode da je čak pojela dio njegove džigere. Nakon toga je došao njen muž Ebu Sufjan i kopljem mu smrskao usta.
Čim je čuo za h. Hamzinu pogibiju, Muhammeda, a.s., je obuzela tuga i žalost. Kada se bitka završila i Kurejšije otišle, Muhammed, a.s., je pitao svoje ashabe: Ko je vidio mjesto gdje je Hamza ubijen? Jedan ashab je kazao: Ja sam vidio mjesto gdje je Hamza ubijen. Poslanik, a.s., mu je onda poručio: Ta, kreni, pokaži nam ga! Kada su stigli do mjesta pogibije i kada je Poslanik, a.s., ugledao masakrirano tijelo h. Hamza, zajecao je.
Safijja, r.a., h. Hamzina sestra, je došla na bojište, kako bi umotala h. Hamzu u dva ćefina. No, pored njega je ugledala jednog poginulog ensariju, čije je tijelo takođe izmasakrirano. Zastidila se da umota h. Hamzu u ćefine, a ostavi ensariju, tako da je kazala: Jedan ćefin za Hamzu, a drugi za ensariju.
Hamza, r.a., je ukopan zajedno sa ostalim šehidima Uhuda u šehitliku kod Brda strijelaca (Džebelu-r-Rumat), podno Uhuda.
* Kasnije su u abbasijsko doba iznad njegovog kabura podignuti nišan i turbe. Saudijske vlasti su 1926. godine uništile njegov nišan i turbe.
Plač ensarijki za h. Hamzom: Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, s.a.v.s, kada se vratio sa Uhudom, čuo žene ensarija kako plaču za svojim muževima, pa je kazao: Međutim, Hamza nema onih koji plaču za njim.To su saznale žene ensarija, pa su došle, kako bi plakale za Hamzom. Onda se Allahov poslanik, s.a.v.s., probudio nakon noći, pa ih je čuo kako plaču. Stoga je kazao: Teško vama, niste prestale da plačete od sinoć. Naredite im, nek se vrate i neka nakon današnjeg dana ne plaču za preminulim.(Bilježe ga Ahmed, Ibn Madže i dr.)
Odlike (fadileti):
1 – Hamza, r.a., je bio Poslanikov vršnjak, amidža i blizak prijatelj.
2 – Hamza, r.a., je posjedovao izvanredan ahlak. Bio je pobožan, bogobojazan i skroman.
3 – Hamza, r.a., je bio darežljiv i plemenit.
4 – Hamza, r.a., je bio oštrouman i pametan. Budući da je rano poginuo, nemamo njegovih hadisa.
5 – Hamza, r.a., je bio pjesnik. Neki njegovi stihovi su sačuvani.
6 – Hamza, r.a., je bio strpljiv, poglavito tokom životnih nedaća. Tri godine je u Ši’bu Benu Hašima sa drugim muslimanima trpio mušričku izolaciju i bojkot. Učinio je hidžru u Medinu, ostavivši u Mekki skoro svoju imovinu (većinu pokretnina i sve nekretnine), koju su onda kurejšijski mušrici uzurpirali.
7 – Hamza, r.a., je bio vješt strijelac, budući da se bavio lovom.
8 – Hamza, r.a., je bio hrabar i odvažan. Muslimani su ga smatrali svojim glavnim junakom. Učestvovao je u svim značajnijim muslimanskim pohodima u prve tri hidžretske godine. Štaviše, bio je zapovjednik prve muslimanske vojne ekspedicije na Sejfu-l-Bahr. Prije nego što je poginuo u bici na Uhudu, ubio je u borbi 31 mušrika. Koliko je to značajan broj, dovoljno je spomenuti da je, zaključno sa bitkom na Uhudu, bilo poginulo svega 100-injak kujrešijskih mušrika, tačnije 94.
9 – Hamza, r.a., je za života ubio 31 mušrika u borbi. Tako stoji u hadisu: …Doista je Allah, Silni i Uzvišeni, rukom Hamze ubio 31 nevjernika. Hamza je imao nadimak Esedullah (Allahov lav). (Bilježe ga Ibn Ebu Asim, Taberani i dr.)
10 – Hamza, r.a., se hrabro borio na Uhudu, braneći Poslanika, a.s., prije nego što je ubijen. Tako Umejr ibn Ishak prenosi da se Hamza borio ispred Vjerovjesnika, s.a.v.s., sa dvije sablje, govoreći: Ja sam Allahov lav i Lav Allahovog poslanika, s.a.v.s. (Bilježe ga Ibn Ebu Šejbe, Taberani, Hakim i dr.)
11 – Hamza, r.a., je imao nadimak Lav Allahovog poslanika (Esedu Resulillah) radi svoje hrabrosti, kako stoji u prethodnom hadisu.
12 – Hamza, r.a. je imao nadimak Allahov lav radi svoje hrabrosti: Hamza je imao nadimak Esedullah (Allahov lav). (Bilježe ga Ibn Ebu Asim, Taberani i dr.)
13 – Hamza, r.a., je bio predvodnik šehida. Tako stoji u hadisu da je Asbeg ibn Nubate čuo Aliju, r.a., kako govori: Predvodnik šehida je Hamza ibn Abdulmuttalib. (Bilježi ga Taberani) U drugoj verziji Džabir ibn Abdullah, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: Predvodnk šehida je Hamza ibn Abdulmuttalib. (Bilježi ga Hakim)
14 – Hamza, r.a., je bio jedan od najdražih ljudi Poslaniku, a.s., te je stoga Poslanik, a.s., preporučivao da se djeci, između ostalih, nadjeva ime šehida h. Hamze. Amr ibn Dinar prenosi: Čuo sam jednog čovjeka u Medini, kako govori: “Došao je moj djed sa mojim ocem Allahovom poslaniku, s.a.v.s., pa ga je pitao: “Ovo je moje dijete, pa kako da ga nazovem?” Poslanik je odgovorio: “Nazovi ga po čovjeku koji je meni najdraži: Hamzi ibn Abdumuttalibu.”(Bilježe ga Hakim, Abdullah ibn Vehb i dr.) U drugoj verziji Džabir ibn Abdullah, r.a., prenosi: Jednom čovjeku među nama se rodio dječak, pa su pitali: “Allahov poslaniče, po kome da ga nazovemo?” Poslanik je odgovorio: “Nazovite ga po čovjeku koji je meni najdraži: Hamzi ibn Abdulmuttalibu.” (Bilježi ga Adžurri).
15 – Hamza, r.a., je održavao rodbinske veze i činio dobra djela. Tako Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao kod Hamzinog tijela: Neka je na tebe Allahov rahmet (milost). Održavao si rodbinske veze i činio dobra djela (hajrate)… (Bilježe ga Hakim, Taberani, Bejheki i dr.)
16 – 19. ajet iz sure El-Hadždž je objavljen povodom h. Hamze, h. Alije i h. Ubejde ibn Harisa i njihovih protivnika u dvoboju na Bedru: Ova dva protivnička tabora spore se oko Gospodara svoga; onima koji ne budu vjerovali biće odijela od vatre skrojena, a ključala voda biće na glave njihove ljevana. Stoji u hadisu: Ebu Zerr, r.a., se zakleo da je ajet “Ova dva protivnička tabora se spore oko svoga Gospodara” objavljen povodom Hamze i njegova dva druga i povodom Utbeta i njegova dva druga, na dan kada su se sukobili u dvobojima na Bedru. (Bilježi ga Buhari)
17 – Dio mufessira smatra da su zadnja 4 ajeta sure El-Fedžr objavljeni povodom h. Hamze: A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj! (El-Fedžr, 27-30) To mišljenje se prenosi od dvojice starijih tabiina Muhammeda ibn Ka’ba i Abdullaha ibn Burejdeta, kako bilježi Adžurri.
18 – Povodom šehadeta h. Hamze i drugih šehida Uhuda, objavljeni su sljedeći ajeti: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati; radovaće se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici. (Alu Imran, 169-171) To mišljenje od h. Abbasa i Seida ibn Džubejra bilježe Ibn Ebu Šejbe, Taberani, Hakim i dr.
Kerameti h. Hamze: Bilježi Ibn Ebu Dunja u svojoj knjizi Men aše ba’de el-mevt (Ko je živio nakon smrti) od El-Uttafa ibn Halida, od njegove tetke po majci da je kazala: Odjahala sam jednog dana do šehitluka. Inače, stalno ih je obilazila. Tetka dalje kazuje: Tako sam sjahala kod Hamzinog kabura, pa sam klanjala onoliko koliko je Allah htio da klanjam, a u dolini nije bilo nikoga ni da zove, ni da se odazove, izuzimajući dječaka koji je stajao i čuvao glavu moje jahalice. Kada sam završila sa namazom, kazala sam, pokazujući ovako svojom rukom: “Es-Selamu alejkum.” Onda sam čula odgovor na moj selam. Odgovor je došao iz zemlje. Poznala sam ga, kao što poznajem da me je Allah stvorio i kao što raspoznajem noć od dana. Stoga se svaka dlaka na meni naježila.
Prema nekim mišljenjima, rođen je 3 godine prije Godine slona (568. godine), odnosno 4 godine prije Godine slona (567. godine).
Tj. nema mnogo rodbine u Medini da žali za njim.
Tj. neka ne pretjeruju u tuzi tako što nariču i plaču dan i noć za preminulim.
