Poslanici (Arapski رسول -“Resul”) su odabrani ljudi, koji su, po Allahovom nalogu, ljudima donosili Allahove savjete i upute o tome, kako trebaju proživjeti ovozemaljski život. Svi poslanici su ujedno bili i vjerovjesnici (Arapski نبی -“Nebij”).
Razlika između Poslanika i Vjerovjesnika je u tome što je poslanicima došla Objava u vidu posebnog vjerozakona (Knjige) koju su bili dužni obznaniti ljudima, a vjerovjesnici su, po Allahovom nalogu, obznanjivali i obnavljali prijašnje zakone (Objave). Prvi Poslanik je bio ujedno i prvi čovjek na Zemlji, a zvao se Adem a.s.
U Hadisu se prenosi da je Ebu Zer, Ashab Muhamedov jedne prilike upitao Muhameda s.a.v.s.: “Allahov poslaniče, koliko je bilo vjerovjesnika?”, pa je odgovorio:”Sto dvadeset četiri hiljade.” Zatim ga je upitao:”Allahov Poslaniče, a koliko ih je poslanika?”, pa je odgovorio:”tri stotine trinaest.” “Allahov Poslaniče, ko je bio prvi od njih?”, upitao je. “Adem”, odgovorio je. “A, jeli on i vjerovjesnik i poslanik?” “Allah ga je Svojom rukom stvorio i u njega dušu udahnuo, nakon što ga je oblikovao”.
Poznata su slijedeca imena poslanika: Adem, Šit ,Idris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Lut, Zulkarnejn, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejub, Zulkifl, Junus,Šuajb, Musa, Harun, Hidr, Jošua, Ilijas, Hezekijel, Eljese, Samuel, Davud, Sulejman, Lukman, Ša`ja, Eremija, Danijal, Uzejr, Zekerijah, Jahja, Isa i Muhamed.
U Kur’anu su navedena imena od dvadeset osam Poslanika. Imena Šit, Hidr, Jošua, Hezekijel, Samuel, Ša`ja, Eremija i Danijal nisu napisana, već su navedeni u nekim od Hadisa. Od ovih dvadeset osam Poslanika, nije sigurno, jesu li Zulkarnejn, Lukman i Uzejr Poslanici ili nisu. U trideset šestom poglavlju drugog toma knjige “Mektubat Ma’sumijje” se navodi da je Hidr bio Poslanik.
Kur’an kao i dosta Hadisa navodi Ibrahima kao jednog od najodabranijih Poslanika:
- “…A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja” (Kur’an, El-Nisa, 125)
U poznatom hadisu hadisu o Isra i miradž se spominje da je Muhamed s.a.v.s. vidio neke poslanike na određenoj nebeskoj sferi.
ALLAHOV POSLANIK- ADEM (alejhi selam)
Prvi od Allaha stvoreni čovjek i prvi vjerovjesnik koji je primio prvu Objavu ili Suhufe bio je Adem (a.s.). On je kao i njegova žena h. Havva stvoren od istovjetnog nefsa ili istovjetne supstance. Od h. Adema kao prvog čovjeka, prvog vjerovjesnika, prvog primaoca Suhůfa i prvog primjenitelja šerijata i njegove žene Havve, razvio se kasnije cijeli ljudski rod.
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.” (En Nisa, 1.)
Allah je prvog čovjeka stvorio od gline, blata, prašine, dakle od zemlje. Prvi čovjek nema ni oca ni majke, dakle roditelje, niti se razvija iz majmunske vrste kako tvrdi teorija evolucije, već ga direktno Allah stvara po principu budi i on biva.
To je Allah koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače – a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne, i On vam sluh i vid i pameti daje, a kako vi malo zahvaljujete. Čovjekove pojave na zemlji nema bez direktne Allahove intervencije kao Stvoritelja.
Kasnije, nakon prvog bračnog para Adema i Havve, od njih se razvija čovječanstvo, jer su ljudi i žene bića iste vrste, stvoreni u parovima muško-žensko, pa se oplođavaju, rađaju i umnožavaju. Da je hazreti Adem prvi stvoreni čovjek svjedoči slijedeći ajet:
“Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: ‘Poklonite mu se!’ – i oni su se poklonili, osim Iblisa, on se nije htio pokloniti.” (El-A’raf. 7)
Kada je Allah stvorio Adema, dao mu najljepši oblik i udahnuo u njega ruh – duh, tada je melekima naređeno da mu učine sedždu. Kada je zapravo Allah stvorio svijet, život, univerzum, nebesa, zemlju, biljke, životinje i čovjeka, to još niko nije ustanovio. Kur’an muslimane uči ko je sve stvorio i zašto je stvorio a ne kada je i kako je to stvorio jer to se tiče isključivo Stvoritelja. Stvoritelj svega je Allah i ništa nije stvorio radi igre i zabave, nego sa ciljem i svrhom da Ga veliča, slavi i potvrđuje. Kada je Allah stvorio čovjeka, on ga je izabrao i odredio za halifu – povjeritelja na zemlji nad drugim bićima podučivši ga imenima i pojmovima svih stvari, te naredivši melekima da mu učine sedždu .
Meleki su pitali Allaha kako će učiniti sedždu čovjeku koji će na zemlji nered činiti i krv prolijevati a oni neprestano veličaju i slave Allaha, na što su dobili odgovor: “Ja znam ono što vi ne znate.” (El-Bekara, 30.)
Iblis kao šejtan – sotona, uzoholio se i odbio izvršiti Allahovu Odredbu činjenja sedžde Ademu, jer je on stvoren od ilovače, a šejtan od vatre. Po toj osnovi, on sebe smatra višim od čovjeka:
“”Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” – upita On. – ‘Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače’ – odgovori on.” (El A’raf, 12.)
Oholog šejtana, poniženog i pokuđenog, Allah proklinje i progoni iz Dženneta zbog neposlušnosti a on se kune Allahu da će napadati ljude sprijeda i straga, zdesna i slijeva i tako ih odvraćati od Allahovog puta.
Šejtan ljude zavodi i u zabludu odvodi svojim glasom, udruživanjem u imetke i djecu njihovu, te usmjerava na njih svoju konjicu i pješadiju . Za Iblisa se u Kur’anu kaže da je džin koji se ogriješio od svoga Stvoritelja. Allah upozorava čovjeka da je Iblis neprijatelj njemu i njegovoj ženi.
Prvo boravište hazreti Adema i hazreti Havve, po Kur’anu, bio je Džennet. U Džennetu su imali sve jesti i piti, a zabranjeno im je bilo približavanje samo jednom stablu da ne bi postali griješnici i od šejtana zavedeni u zabludu. U Džennetu nisu ni u čemu oskudijevali: nisu osjećali ni glad ni žeđ, ni žegu ni studen, niti su znali za golotinju . Šejtan ih ne ostavlja na miru i želi da se oni na bilo koji način približe, od Allaha, zabranjenom drvetu. On im prikriva sva džennetska dobra i blagodati, ali ih stalno navraća i u svijest im unosi zabranjeno drvo. Tvrdi im da im je drvo zabranjeno samo zato da ne bi postali meleki, besmrtni i vječni i zadobili vlast koja nikada neće propasti. Ako se približe zabranjenom drvetu, šejtan im obećava besmrtnost, postajanje melekima i vlast koja nikada neće propasti. Aduti prevare kod šejtana, za Adema i Havvu, su promjena vrste, nuđenje vječnosti i neprolazne vlasti.
Kada su se približili zabranjenom drvetu, hazreti Adem i Havva nisu postali ni meleki ni besmrtni, niti su zadobili neprolaznu vlast, nego su pogriješili i najedanput ostali goli, jer su prekršili Allahovu Odredbu i prekoračili dozvoljene granice.
Po Kur’anu šejtan ih je oboje zaveo i na grijeh naveo. Poslije počinjenog grijeha zavedeni Adem i hazreti Havva su protjerani iz Dženneta na zemlju, ali su se odmah pokajali Allahu . Od kada i gdje hazreti Adem sa ženom a kasnije i sa potomcima živi, na zemlji, ljudima nije poznato i oni o tome samo nagađaju. Međutim, kroz slučaj Ademovog i Havvinog šejtanskog zavođenja, Allah u Kur’anu upućuje sve generacije ljudskog roda i upozorava na to kako da ih šejtan nikako i nikada ne zavede . Muslimani pored čvrste vjere u Allaha, dobrih djela, življenja u okviru šerijata i moralno-etičkog ponašanja, da bi bili sačuvani i spašeni od prokletog šejtana, trebaju stalno učiti Euzu billu. U nekim djelima piše da je hazreti Adem po izgonu iz Dženneta prvo vrijeme boravio u Indiji, a hazreti Havva u Džidi. Ademu je bilo teško bez hazreti Havve i Allah mu primi dovu, sastavi ih i oprosti im . Za razliku od Adema i Havve, šejtan kada griješi nikada se Allahu ne kaje, nego traži od Allaha rok u griješenju do dana proživljenja.
