Allahov Poslanik Muhammed sallahu aleyhi we selem je rekao: “Zaista su duše šehida u utrobama zelenih ptica, lete po Džennetu kuda žele. A potom se sklanjaju u kandilje okačene ispod Arša. Njihov Gospodar im se javlja i pita ih: “Šta želite?” A oni odgovaraju: “Gospodaru naš! Šta to jos možemo poželjeti kada si nam dao ono što nikome od Svojih stvorenja nisi dao?” On ih nastavlja pitati sve dok ne shvatiše da neće biti ostavljeni bez pitanja, te rekoše: “Želimo da nas vratiš na dunjaluk da se borimo na Tvome putu kako bi ponovo, u Tvoje ime, poginuli.”, zbog toga što su vidjeli kakva nagrada se daje šehidima. Tada im Uzvišeni Allah reče: “Već ranije sam odredio da nema povratka.” (Muslim)
“A Allah ima Svoje vojske na nebesima i na Zemlji.”
“A vojske Gospodara samo On zna.”
Enes, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
“Neće niko, od onih koji udu u Džennet, željeti da se vrati na dunjaluk pa makar bilo njegovo sve što je na Zemlji, osim šehida. On će željeti da se vrati na dunjaluk, pa da pogine deset puta zbog počasti koju će vidjeti ( u Džennetu).” (Muslim)
Šehidi su mumini poginuli na Allahovom putu, u borbi čiji je jedini cilj postizanje Allahovog zadovoljstva. To su heroji koji svoje živote polažu u borbi za istinu objavljenu Muhammedu, s.a.v.s., i vjeru s kojom je on došao od Uzvišenog Allaha.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jasno ukazao na to da uzdizanje Allahove riječi i promicanje interesa Islama mora biti glavni razlog džihada. To ne znači da ta borba ne smije imati nikakav sporedni cilj, kao što je uzimanje ratnog plijena. Međutim, ništa od toga ne smije biti njegov osnovni cilj. I kao što su sve nule dopisane ispred jedinice bez ikakve vrijednosti, isto tako su i sva djela učinjena u nečije drugo a ne u ime Allaha bez ikakve vrijednosti. Zato što je onome ko se bori da Allahova riječ bude gornja, dopušteno da uzme ratni plijen jer mu je glavni cilj ispravan.
Ebu Musa el Es, ari prenosi da je jedan od ljudi upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
“Jedan čovjek se bori radi ratnog plijena, drugi da bi se njegovo ime spominjalo (po hrabrosti), a treći da bi ga drugi ljudi uočavali; pa ko je od njih borac na Allahovom putu?,, Poslanik, s.a.v.s., mu reče: “Samo onaj ko se bude borio s ciljem da Allahova riječ bude gornja je na Allahovom putu.” (Buharija)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upitan o čovjeku koji se bori radi hrabrosti, čovjeku koji se bori iz privrženosti svome plemenu (ili narodu), i čovjeku koji se bori da bi ga drugi vidjeli, pa je rekao:,, Onaj ko se bori da Allahova riječ bude gornja, on je na Allahovom putu.” (Buharija i Muslim)
Vjerovjesniku, s.a.v.s., je došao naoružan čovjek i rekao mu:”O Allahov Poslaniče! Hoću li se prvo boriti ili ću prvo Islam primiti?” Poslanik, s.a.v.s., mu reče: “Primi Islam a zatim se bori.” Prihvatio je Islam, borio se i poginuo, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., za njega rekao: “Malo je radio, ali je njegova nagrada ogromna.” (Buharija)
Šehidi u izrekama Poslanika, s.a.v.s.
Od Poslanika, s.a.v.s., je preneseno vise od 400 hadisa o šehidima, što ukazuje na veliki ugled koji Šehid ima kod njega.
Poslanik, s.a.v.s., je često ukazivao na nagrade koje se daju Šehidima. I dok bi opisivao ono što ih očekuje, u srcu svakog mudžahida se javljala silna želja da što prije uđe u taj šehidima obećani Džennet, jer ga je Poslanik, s.a.v.s., tako slikovito opisivao da ga je svaki iskreni vjernik doživljavao kao da ga pred sobom gleda.
Svi ljudi su obični smrtnici, a samo šehidi na Allahovom putu nastavljaju živjeti u predivnim perivojima Dženneta.
Koliko se samo krvi prolije na šejtanskom putu, kako je u svijetu mnogo nasilja i ubistava, koliko mladića živi u beznađu, koliko ih traga za srećom u drogi, ženama, alkoholu i duhanu, da bi se njihov besmisleni život na kraju bijedno i jadno završio. I kako je u tom beznađu divno vidjeti mladića koji zna za šta vrijedi živjeti i umrijeti!
U Islamskom ummetu su uvijek postojali oni koji su znali za šta vrijedi živjeti i umrijeti. Zato je Islamska historija prepuna heroja koji su čovječanstvu odrčali najveličanstvenije lekcije u počrtvovanosti. U svakom vremenu i svakom podneblju su postojali oni koji su nastojali oponašati život naših uzornih predhodnika, tako da se prva slika šehidske spremnosti na žrtvu u svakom vremenu i mjestu, uvijek iznova ponavlja.
Onima koji pad šehida na bojnom polju smatraju smrću, Uzvišeni Allah poručuje:
“Nikako ne smatrajte mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u izobilju su kod Gospodara svoga.” (Ali Imran, 169)
I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi to ne znate! (El-Bekare, 154)
