Sunce je izvor svjetlosti, a mjesec reflektuje njegovu svjetlost
Rekao je Uzvišeni Allah u prevedenom značenju ajeta: “Neka je uzvišen Onaj Koji je na nebu sazviježđa stvorio i u njima dao svjetiljku i Mjesec koji sja.” (Prijevod značenja El-Furkan, 61.) Sunčeva energija nastaje kao rezultat sagorjevanja Hidrogena, jednog od njenih osnovnih sastojaka, koji se potom pretvara u Helijum u unutrašnjosti Sunca gdje je velika gustoća, pritisak i temperatura koja dostiže 15 miliona stepeni. Prethodno spomenuti proces dovodi do stvaranja nuklearnog procesa i spajanja četiri atoma Hidrogena od kojih nastaje jedan atom Helijuma. Dijelovi jezgra bivaju između “unutrašnjeg materijala” u procesu i materijala koji proizilazi iz procesa koji se reflektuje u obliku strujno-magnetske energije koja zrači sa sunčeve površine zrake kratkih talasa koju prate zrake koje se vide i infracrveno i ultraljubičasto zračenje. Ovo ukazuje da Sunce svoju energiju uzima iz svoje utrobe putem prirodnog nuklearnog spajanja u uvjetima visokog pritiska, gustoće i temperature kao da je ono ogromni nuklearni reaktor podređen da opskrbi Zemlju svjetlom, toplotom i energijom. Mada su kur’anski ajeti, prije hiljadu i četiri stotine godina, ukazali na postojanje razlike između zvijezda, navodeći kao primjer za to Sunce i Mjesec, do prethodne naučne činjenice, astrolozi su došli u posljednje vrijeme, nakon otkrivanja teleskopa i izrade naučnih istraživanja oko zvijezda. Zvijezda (arap. nedžm) je svjetlosno nebesko tijelo koje širi vlastitu energiju dok je zvijezda (arap. kevkeb) nebesko tijelo stabilnog osvjetljenja koje reflektuje zrake koje mu dolaze od zvijezdi – nudžum i sunca. Prethodna činjenica se odnosi i na prirodna tijela koja slijede zvijezde – Kevkeb, kao što je Mjesec. Sunce se smatra ogromnim nuklearnim reaktorom koji plovi kosmosom sa velikom brzinom i ima svjetlo, energiju i temperaturu različitih oblika. “I svjetiljku plamteću postavili” (Prijevod značenja An- Nebe, 13.) koje se mijenjaju u svojoj količini i kakvoći. Sunce nije svjetlosni disk stabilnog osvjetljenja nego plamteća svjetiljka. Mjesec je zvijezda – Kevkeb koja reflektuje svjetlost Sunca i osvijetljava Zemlju noću. Pa, ko je obavijestio našeg voljenog Poslanika ove precizne naučne činjenice?
Crne rupe – Black Holes
Crne rupe predstavljaju “fazu starosti” u životu ogromnih zvijezda koje su veće zapremine od Sunca više od pet puta. Crne rupe (eng. Black Holes) su specifične po velikoj gustoći i gravitaciji izrazite jačine čije “zarobljavanje” ne može ništa izbjeći, pa ni svjetlost čija je brzina 300 hiljada u sekundi. Naziv “crne rupe” ukazuje na postojanje prostora poput “rupe” u nebeskoj površini u kojem se sve “skrilo” i na taj način se čine kao “pukotine”. Spomenute ogromne skrivene zvijezde “metu” na svome putu sve, čak i zvijezde i zbog toga su nazvane “ogromni usisivači” – Giant vacuum-Cleaners. Teoretski proračuni su ukazali na postojanje “crnih rupa” koje je izvršio Karl Švars 1916. god. i Robert Openhajmen 1934. god., a od 1971. god. povećala se vjerovatnoća njihovog postojanja. Uzvišeni Allah u prevedenom značenju ajeta: “I kunem se zvijezdama – koje se skrivaju, koje se kreću i iz vida gube, i noći kad ona veo diže, i zorom kada diše, – Kur’an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog.” (Prijevod značenja Tekvir: 15-19.) se zakleo da je Plemeniti Kur’an istina. I to u obliku “negacije” koja ukazuje na “potvrdu” kao da je Uzvišeni Allah rekao: “Nema potrebe za zakletvom pored tako jasnog dokaza”. Spomenuta zakletva u ajetu je opisana sa nizom atributa koji se u potpunosti slažu sa pojavom “crne rupe”, koje su u osnovi zvijezde koje se kreću u svojim orbitama, na što se odnosi kur’anski termin “dževar” – koje se kreću. A kur’anski termin “hunnes” – koje se skrivaju, u potpunosti se slaže sa procesom u kojem se ogromne zvijezde obruše na kraju svog životnog vijeka, nestane njena supstanca i potom nestanu i ne pojavljuju se od njih nikakvo svjetlo, radi jake gravitacije koja ih učini da “metu” sve što se nalazi u njihovoj blizini i putu, radi čega se poveća njihov obim i snaga gdje dolazi do izražaja atribut kojim su opisane zvijezde “iz vida gube” – “usisavaju”, tj. ogromni usisivači. Spoznaja savremenog pojašnjenja pojave “crne rupe”, ukazuju na savršenu preciznost u zakletvi da je Kur’an istina.
“I tako mi neba punog kiše”
Rekao je Uzvišeni Allah u prevedenom značenju ajeta: “i tako mi neba (zater-redž’i) punog kiše.” (Prijevod značenja Et-Tarik, 11.) Pojedine koristi atmosfere:
● Vraća isparenu vodu u obliku kiše
● Štiti Zemlju od mnogih meteora i vraća ih u vasionski prostor
● Odbija smrtonosno zračenje daleko od Zemlje
● Reflektuje kratke i srednje radio-talase na Zemlju i zbog toga se može smatrati slično reflektujućem ogledalu za zrake i strujno-magnetne talase. I tako Atmosfera vraća ono što se emituje prema njoj od bežičnih signala i djelovanje sredstava radio i televizijskog prenosa na zemaljskoj kugli
● Liči reflektujućem ogledalu za temperaturu. Radi kao preventivni štit od sunčeve temperature u toku dana i također radi kao poklopac u noći za Zemljinu temperaturu da se ne bi raspršila. Kada bi se desio poremećaj u ovom skladu, život na Zemlji bi postao nemoguć zbog velike temperature u toku dana ili zbog velike hladnoće po noći.
Kur’anski ajet u prevedenom značenju: “i tako mi neba punog kiše” (Et-Tarik, 11) ukazuje na najvažnije osobine nebesa koja okružuju Zemlju, koja su opisana sa riječima “zate redž'”. Prethodni učenjaci su razumjeli da termin “zate redž'” ukazuje samo na kišu, da bi došla savremena nauka i produbila značenje tog termina i opisala atmosferu tako da obuhvati niz pojava koje ljudi nisu znali od prije. Riječ “redž’a” može da znači “vraćanje” ili vraćanje nečega na njegov početak što bi značilo vraćanje nečega u pravcu njegova izvora kao eho glasa. U spomenutom ajetu, nebesa znače atmosfera, tako da ukazuje na postojanje omotača koji je okružuje i usmjerava prema njoj sve što joj koristi i udaljava od nje sve što joj šteti. Iz prethodno spomenutog se može zaključiti da termin “redž’”(vraćanje) ukazuje na više od samog padanja kiše i kada atmosfera ne bi imala te osobine život na Zemlji se ne bi mogao odvijati. Kur’an je sa jednim terminom sakupio sve što je otkrila savremena nauka od specifičnosti atmosfere.
Osjećaj bola
Rekao je Uzvišeni Allah u prevedenom značenju ajeta: “One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenićemo ih drugim kožama da osjete pravu patnju. Allah je, zaista, silan i mudar.“ (Prijevod značenja An-Nisa’, 56.) i: “Zar je to isto što i patnja koja čeka one koji će u vatri vječno boraviti, koji će se uzavrelom vodom pojiti, koja će im crijeva kidati!” (Prijevod značenja Muhammed, 15.) U vremenu prije naučnih otkrića vladalo je ubjeđenje da kompletno ljudsko tijelo osjeća bol. Nikome nije bilo jasno da u koži postoje specijalni živčani završeci koji prenose osjećaje i bol, sve dok nije otkrivena uloga živčanih završetaka u koži i da je ona (koža) jedan od najvažnih tjelesnih organa zato što u sebi sadrži veliki broj živčanih završetaka. Doktor Heds je podijelio kožni osjećaj u dvije grupe:
● Osjetljivi osjećaj (EPICRITIC) koji je specifičan po čulu blagog dodira i neznatne razlike u temperaturi
● Primarni osjećaj (PROTOPATHIC) koj je specifičan po bolu i velikoj temperaturi.
Svaka vrsta od prethodne dvije vrste radi sa različitom vrstom živčanih odjeljenja kao što imaju specijalne ćelije za otkrivanje specijalnih promjena u okolini (RECEPTORS). Stručnjaci anatomije su otkrili da povrijeđena osoba sa potpunim opekotinama kože ne osjeća puno bol kao rezultat oštećenosti živčanih završetaka koji prenose bol, za razliku od povreda manjeg stepena (drugi stepen) gdje bol biva veća kao rezultat razdraživanja otkrivenih živčanih završetaka. Isto tako, stručnjaci anatomije su otkrili da u tankim crijevima, iznutra, ne postoje živčani prijemnici dok se nalaze u velikoj koncentraciji u predjelu trbušne (crijevne) maramice, a također i veliki broj korpusula. Postojeća sabirališta bolova i živčanih jedinica u utrobi liče postojećim u koži. Uzvišeni Allah u kur’anskom ajetu: “One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenićemo ih drugim kožama da osjete pravu patnju. Allah je, zaista, silan i mudar” (Prijevod značenja An-Nisa’, 56.) je pojasnio da je koža mjesto kazne i povezao je između kože i osjećaja boli. I kada koža izgori, izgubi svoju konstrukciju i funkciju, te nestane osjećaja za bol od kazne, biće zamjenjena novom kožom sa potpunom konstrukcijom i funkcijom gdje će živčani završeci, čija je funkcija osjećaji za temperaturu i bol od vatre, obavljati svoju ulogu i funkciju, i učinit će nevjernika u Allahove ajete da iskusi patnju prženja vatrom. Plemeniti Kur’an je zaprijetio nevjernicima kaznom u vidu uzavrele vode koja će im crijeva kidati. Prethodna prijetnja je došla do izražaja kada je otkriveno da temperatura ne utječe na utrobu, iz koje, kada se rastrgne, izađe uzavrela voda u predjelu trbušne (crijevne) maramice koja u sebi sadrži prijemnike za temperaturu i bol, kao i živčani završeci koji prenose od njih prema mozgu tako da osoba osjeća najveće stepene bola.
