Jedna od vrsta Allahovog čuvanja roba u njegovoj vjeri jeste i ta da mu Allah onemogući nešto za čim rob žudi od dunjalučkih dobrota

Tabereani i drugi bilježe od Enesa, radijallahu anhu, hadis u kome Uzvišeni Allah kaže: “Ima Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim siromaštvo, pa kada bih im dao bogatstvo, to bi ih pokvarilo. A ima Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim bogatstvo, pa kada bi ih učinio siromašnima, to bi ih pokvarilo. Ima i Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim zdravlje, pa kada bi ih učinio bolesnim, to bi ih pokvarilo. A ima i Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim bolest, pa kada bi ih učinio zdravim, to bi ih pokvarilo. A ima i Mojih robova koji traže određenu vrstu ibadeta pa ih Ja u tome spriječim da ne bi zbog toga pali u samoljublje (udžb). Zaista Ja određujem za Svoje robove po Svom znanju onoga što je u njihovim srcima. Ja sam Onaj Koji sve zna i Koji je o svemu obaviješten.” (Ibn Ebid-Dun’ja i Bejheki)

Abdullah bin Mes’ud, radijallahu anhu, kaže: “Nekada rob poželi trgovinu ili upravu da bi sebi olakšao, pa ga Allah pogleda i kaže melekima: “Otklonite to od njega. Jer ako mu Ja to olakšam, to će ga uvesti u vatru!” Pa mu Allah to otkloni. To rob shvati lošim znakom pa počne govoriti: “Prestigao me je taj i taj, prevario me je taj i taj.’ A to je u suštini samo dobrota Uzvišenog Allaha.

Prenosi se da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, riječu Uzvišenog: “I neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova.” (El-Enfal, 24) prokomentarisao i rekao: “Upliće se između vjernika i grijeha koji ga vuče u vatru.” (Taberi)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here