“Komšija Perzijanac je jednom prilikom pozvao Poslanika sallallahu alejhi ve sellem na objed. Poslanik je odgovorio: “Šta je s njom?”. Čovjek je odgovorio negativno, implicirajući da se poziv odnosio samo na njega.Muhammed alejhi selam je tad odbio ponudu. Komšija ga je ponovo pozvao nakon nekog vremena. Poslanik je ponovo pitao:” Šta je s njom?”. Perzijanac je odgovorio negativno, pa je Muhammed alejhi selam, ponovo odbio. Perzijanac ga je pozvao po treći put, a kad ga je Muhammed alejhi selam, upitao:”Šta je s njom?” odgovorio je potvrdno. Poslanik alejhi selam je prihvatio poziv i otišao kod komšije sa Aišom radijalahu anhu.” (Predaju prenosi Muslim)
Odlučno zastupajući određen stav, Poslanik je reformirao običaje Arapa i beduina na poluotoku ne napadajući njihove navike. Hatidža, Aiša kao i sve ostale njegove supruge i kćerke, bile su aktivne u javnom životu, nikad ne poistovjećujući stid i čednost s iščezavanjem iz društvene, političke, ekonomske pa čak i vojne sfere.
Poslanik im je dao mogućnost da se razvijaju, da se izraze i da budu kritične, da izbjegavaju lažni stid i govore o osjetljivim temama vezanim za njhovu ženstvenost, njihovo tijelo, njihove želje i očekivanja.
Na taj način, Poslanik alejhi selam podučavao je ashabe da razumiju ulogu koju žene, posebno njihove, trebaju imati kako u svakodnevnom tako i u javnom životu.`
