Jednog dana dadoše hodži deset magaraca natovarenih pšenicom da ih odvede u grad. Hodža uzjaha na jednog, a devet potjera pred sobom. U putu se sjeti da prebroji magarce. Prebroji ih i nađe svega devet. Preplaši se pa reče:
– Kuku meni! Jedan se izgubio!
Sjaha i pođe da ga traži. Poslije nekog vremena opet ih izbroji i sada ih nađe deset. Smiren, ponovo uzjahana magarca i nastavi put. Opet mu đavo ne da mira, te ih opet prebroji i nađe samo devet. Ponovo sjaha i poče tražiti, a po povratku ugleda ih deset. Pođe dalje, a kad docnije i treći put izbroja samo devet, umalo ne izludi.
Ispriča to čudo jednom čovjeku koji je tuda prolazio. Čovjek se nasmija pa mu reče:
– Moj hodža, jesi li brojao i toga magarca što ga jašeš?
Hodži tada puče pred očima, stade ljubiti toga čovjeka govoreći:
– Eto kako pamet zna iznevjeriti i u najprostijim stvarima, pa se čovjek izgubi!
