Poslanik Muhammed, a.s, je mnogo volio djecu. Prema njima se odnosio s velikim suosjećanjem i blagošću kojoj djeca, po svojoj prirodi, teže. Nastojao je kod djece izgraditi osjećaj samopouzdanja, upućivao ih je na pravi put i činjenje dobrih djela i pokazivao im kako živjeti plemenitim životom. Svojom samilošću je osvajao njihova srca tako da su i oni njega mnogo voljeli. Enes ibn Malik, r.a, je rekao: „Nisam vidio nikoga milostivijeg prema djeci od Poslanika, a.s!“ Donosimo vam nekoliko primjera iz njegovog života.

U naručju Poslanika, a.s.

Poslanik, a.s, je jedne noći došao u džamiju da klanja i u naručju je nosio jednog od svojih unuka. Prošao je naprijed da predvodi namaz i spustio dijete na zemlju. Izgovorio je tekbir i započeo namaz. Tokom namaza, kada se spuštao na sedždu, ostajao je na sedždi veoma dugo. Kada je Poslanik, a.s, završio s namazom, ljudi su rekli: „O, Allahov poslaniče! Tokom namaza si na sedždi ostajao tako dugo da smo mislili da se nešto dogodilo, ili da si primao Objavu.“ On je rekao: „Ništa se od toga nije dogodilo, nego mi se unuk popeo na leđa i nisam ga htio ometati dok sam nije odlučio da siđe.“

Također, jednom je Poslanik, a.s, došao u džamiju noseći na ramenu unuku Umamu. Potom je klanjao i kada bi činio ruku’, spuštao bi Umamu na zemlju iz straha da mu ne padne s ramena dok je na ruku’u ili sedždi, a kada bi se uspravljao ponovo bi je podizao.

O, Ebu-Umejre, šta radi Nugajr!

Enesov, r.a, mlađi brat kojeg su zvali Ebu-Umejr je imao ptičicu sa kojom se igrao. Kada bi Poslanik, a.s, dolazio njima u posjetu, pitao bi dječaka: „O, Ebu-Umejre! Šta radi Nugajr (ptičica)?“ Jednog dana Poslanik, a.s, zateče Ebu-Umejra uplakanog. Priđe i upita ga: „O, Ebu-Umejre! Zašto si danas tužan, ne znam te takvog?“ Mali dječak odgovori Poslaniku, a.s: „Uginula mi je ptičica.“ Poslanik, a.s, započe tješiti tužnog dječaka i igrati se sa njim kako bi ga razveselio.

Da je iznosaš i podereš!

Jedna djevojčica, po imenu Umm-Halid, je došla sa svojim ocem kod Poslanika, a.s. Na sebi je imala žutu košulju, pa joj je Poslanik, a.s, rekao na abesinijskom jeziku: „Lijepa, lijepa.” Umm-Halid se zatim počela igrati s poslaničkim pečatom u čemu ju je otac pokušao spriječiti, ali mu je Poslanik, a.s, rekao: „Pusti je da se igra!“ A onda se s njom počeo šaliti i zabavljati izgovarajući riječi: „Da je iznosaš i podereš!“, odnosno: „Da iznosaš i podereš košulju koja je na tebi!“, imajući u vidu da su Arapi izgovarali te riječi kao dovu kojom, onome kome se obraćaju, prizivaju dug život. Rekao je to tri puta.

Također, jednom je Poslaniku, a.s, donesena odjeća, među kojom je bio jedan crni ogrtač sa zelenim i žutim šarama. Upitao je prisutne: „Šta kažete koga da odjenemo ovim ogrtačem?“ Svi su zašutjeli, a Poslanik, a.s, je rekao: „Dovedite mi Umm-Halid!“ Kada su je doveli, Poslanik, a.s, joj je obukao taj ogrtač i rekao: „Da ga iznosaš i podereš!“ Rekao je to dva puta. Umm-Halid je živjela tako dugo da je njen dugi život navođen kao primjer.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here