Kazna za ostavljanje namaza na kaza, bez ikakvog razloga, veoma je velika. Ne klanjati namaz, znači nipodaštavati džehennemsku patnju. Ukoliko upalimo šibicu i pokušamo držati ruku u vatri samo dok drvce ne izgori, ne možemo izdržati bol. Ne možemo staviti ruku u ključalu vodu. Pa možemo li biti nemarni spram Allahove kazne? Da biste razumjeli šta se dobija zbog neklanjanja namaza, u prvoj prilici pročitajte prijevod sure El-Muddesir. Mi ćemo samo navesti značenje nekoliko ajeta: Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnika, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: “Šta vas je u Sekar dovelo?” “Nismo” – reći će – “bili od onih koji su molitvu obavjali.” (El-Muddesir, 38.-43.) Značenje ajeta koji slijedi, pokazuje da osjećaj sigurnosti spram Allahove kazne predstavlja jednu veoma veliku grešku: Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. (El-A’raf, 99.) Niko ne može biti neustrašiv i nezainteresiran spram Allahove kazne. Pogotovu ne možemo se osjećati spokojno kada je riječ o jednom ibadetu kao što je namaz. Pojedine osobe troše riječi koje nemaju nikakve veze sa istinom: “Ja neću gorjeti, gorjet će moja duša.” Džehennemska kazna bit će primijenjena na tijelo i dušu. Čak i da se samo na dušu odnosi, pa zar ona nije naša? Uostalom, kad postoji odlazak u Džennet i vječita sreća, zašto bismo tražili patnju?
