Ebu Zerr el-Gifari, radijellahu ‘anhu, rekao je: “Moj prijatelj preporučio mi je sedam stvari:
-da volim siromahe i da budem blizak s njima;
-da gledam u onog ko je slabijeg imovinskog stanja, a ne onog ko je iznad;
-da čuvam i održavam rodbinske veze, makar me oni napustili;
-da nikoga ni za šta ne molim;
-da govorim (samo) istinu, makar ona bila i gorka;
-da se zbog Allaha ne plašim ničijeg ukora;
-da što više izgovaram: ‘la halve ve la kuvete illa billah’, jer su ove riječi, zaista, iz riznice ispod Arša.”
(Ahmed, Ibn Hiban, et-Taberi, el-Bejheki,el-Harati, Ebu Nuajm, el-Hatib, preko ebu Zerra o hadis je hasen)
“…da govorim istinu, makar i gorka bila.”
Istina je gorka. Nje se ne pridržava uvijek u svim situacijama osim onaj ko je vjernik. Nju, dakle, ne guta niko i ništa drugo osim duša vjernika. Musliman je dužan i mora govoriti istinu, međutim u iznošenju istine mora biti mudrosti, pogotovo kod onih koji pozivaju Allahu: “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepo savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj.” (en-Nahl, 125)
A Allah, dž.š., uzeo je obavezu i zavjet od učenih da Njemu pozivaju i da pri tome ništa ne kriju od nauke koju posjeduju.
A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da če je sigurno ljudima objašnjavati, da neće ništa iz nje kriti, oni su je poslije, za leđa svoja bacili i nečim što malo vrijedi zamijenili; a kako je ružno što su u zamjenu dobili.” (Alu Imran, 176)
Ni misionarima, daijama, nije dozvoljeno da u vjeru pozivaju grubo i drsko.
“Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine.” (Alu Imran, 159)
Misija i poziv Allahu iziskuje strpljenje i blagost prema ljudima da bi našao onog ko će te slušati. U suprotnom, misija i da’va neće imati željenog efekta.